Jednim od glavnih čimbenika nastanka smatra se uspravno držanje, zbog čega se povećava tlak u emoroidalnim venama.

Česti su bolesnici čiji su životni ritam i navike podređeni hemoroidalnoj bolesti, vrlo neugodnu problemu. Prilikom i manjih napora hemoroidi često “ispadaju van”, osobe nisu u mogućnosti aktivno se baviti sportom, izbjegavaju dulje vožnje automobilom, prisiljeni su na poseban režim prehrane, a dogodi im se i da prokrvare na javnome mjestu. Zahvaljujući velikome napretku medicine tu neugodnost više nije potrebno trpjeti jer postoje učinkovite metode za trajno uklanjanje tegoba.

Faraonska bolest

Najstarije svjedočanstvo o anorektalnoj bolesti jedna je staroegipatska ploča, kojom je faraon Mikerinos 2500. g. pr.n.e. svom liječniku dao počasnu titulu zbog uspješna liječenja hemoroida. Hipokrat je u dva spisa 400 g. pr.n.e. opisao liječenje hemoroida i fistula. Zanimljivo je da je Hipokratova metoda tretiranja fistula u analnom području primjenjiva i u današnje vrijeme, kao i
neki principi liječenja hemoroida poput podvezivanja (ligiranje) i sklerozacije, koje je on primjenjivao na nešto drukčiji način.
Iza proktologije, medicinske znanosti koja se bavi bolestima debelog i završnog crijeva, tisućljetni je povijesni razvoj. Uvođenje načela antisepse i asepse u kiruršku praksu, ali i anestezije i endoskopije, omogućilo je usavršavanje dijagnostičkih i terapijskih  postupaka u medicini, pa tako i u proktologiji, koja je danas zasebna grana medicine.

Završno debelo crijevo (rektum) najniže je smješteni (najdistalniji) dio probavnog sustava, anatomski i funkcionalno odgovoran za ritam njegova voljnog pražnjenja. Tu funkciju omogućuje složen neuromišićni mehanizam za nesmetano zatvaranje i po potrebi pražnjenje distalnih dijelova tog sustava, pa ga nazivamo organom kontinencije.
Tegobe mogu biti tumorske (maligne i benigne) ili, što je češće, upalne prirode. Mali postotak ljudi posjećuje liječnika zbog smetnji u analnoj regiji. Razlog tome je stid, ali i uvriježeno mišljenje kako je pregled neugodan. Često se bolesnici mjesecima i godinama sami liječe prije negoli odluče otići na pregled.
Hemoroidi su najčešća bolest u analnoj regiji. Često se opisuju kao proširene vene anusa i rektuma, a zapravo predstavljaju nabrekle krvne žile unutar i oko anusa i donjeg dijela rektuma. Egzaktan uzrok hemoroida nije poznat. Jednim od glavnih čimbenika nastanka smatra se uspravno držanje čovjeka, zbog kojeg se povećava tlak u hemoroidalnim venama. Za razliku od nekih drugih vena, vene tog području nemaju zaliske. Zbog povećanja tlaka stvaraju se arteriovenski šantovi, a tlak se prenosi na stijenke krvnih žila koje popuštaju i izbočuju se. Ako je vezivno tkivo u stijenkama prirođeno slabije razvijeno, ta je pojava još
izraženija.
Smatra se da će se u više od polovice populacije nakon tridesete godine razviti hemoroidi. Najčešći čimbenici koji pridonose nastanku su naslijeđe (genetska predispozicija – “manje” vrijedno vezivo stijenke vena), trudnoća (pritisak povećane maternice na venski sustav zdjelice), pojačana iritacija sluznice uz posljedično moguć razvoj upale kod kroničnih proljeva ili prekomjerne uporabe laksativa ili klizmi zbog poremećaja u pražnjenju crijeva, naprezanje prilikom pražnjenja crijeva, učestalo dizanje teških tereta, neke jetrene bolesti (npr. ciroza – zbog vezivnih promjena u jetri dolazi do poremećaja protoka krvi kroz jetru i retrogradnog prenošenja tlaka na venski sustav) i, nezaobilazno, promjene vezane uz starenje (smanjena usisna funkcija desne strane srca uz slabljenje venskog dotoka s periferije). Posljedica djelovanja bilo kojeg od navedenih čimbenika (pojedinačno ili u kombinaciji) je porast tlaka u hemoroidalnim venama, zbog kojeg se rasteže stijenka vena koje se izbočuju, zidovi postaju tanki te može doći do pucanja i krvarenja. Upravo je krvarenje, koje može biti i obilno, simptom koji bolesnika dovodi liječniku.

Prepoznati je lako

Osjećaj pritiska u analnom predjelu koji traje, svrbež, žarenje, bol, jače ili slabije krvarenje… Sigurno vam neće biti teško prepoznati i svoje tegobe među navedenim simptomima. Svrbež često nastaje zbog pretjerane higijene analnog područja koje bolesnici peru nekoliko puta dnevno, i to sapunom. Posljedično, slabe prirodni obrambeni mehanizmi kože i sluznice, pa je
zbog veće osjetljivosti moguća pojava ekcematoznih promjena koje su česte i u slučaju uporabe čepića i masti protiv hemoroida. Naime, masti i tekućine kojima se maže i ispire oboljelo područje često se mijenjaju, što rezultira pojačanom iritacijom i svrbežom. Bolovi se javljaju zbog upale hemoroidalnih čvorova koji često znaju trombozirati i ukliještiti se. Mogu biti tako jaki da su bolesnici danima nesposobni za rad.

Kako razlikovati unutarnje i vanjske hemoroide?


Unutarnji hemoroidi – fokus na aktivnom krvarenju (retroflex view – kamera okrenuta prema izlazu iz rektuma)

Unutarnji hemoroidi koji ne krvare kod 47 godina starog muškarca (retroflex view – kamera okrenuta prema izlazu iz rektuma)

Vanjski hemoroidi smješteni su uz vanjski dio anusa i pokriveni vrlo osjetljivom kožom. Ako se u jednom od njih razvije ugrušak (tromb), stvara se oteklina na izlazu iz analnog kanala, a osjećamo ih kao tvrdu i bolnu izbočinu. Krvare samo ako puknu.

Unutarnji hemoroidi razvijaju se unutar anusa. Najčešći simptomi su bezbolno krvarenje i izbočenje izvan anusa prilikom defekacije (pražnjenja). Ako se ukliješte uz nemogućnost ponovnog vraćanja u analni kanal, mogu izazvati i jaku bol. Kronično krvarenje (dulje razdoblje pomalo) može izazvati anemiju (slabokrvnost), što je čest slučaj u žena koje uz krvarenje iz hemoroida imaju i obilnije menstruacije.

Stalno se postavlja pitanje uzročne povezanosti hemoroida i raka debelog crijeva. Smatra se da uzročne veze nema, iako su
simptomi hemoroidalne bolesti slični simptomima kolorektalnog karcinoma. Zato bolesnik treba što prije otići na liječnički pregled kako bi se postavila dijagnoza i što prije počelo liječenje.

Konzervativni ili kirurški pristup

Liječenje hemoroida ovisi o stupnju bolesti. Po nekim klasifikacijama postoje četiri stupnja.
Hemoroidi prvog stupnja su manji, a dijagnosticiraju se anoskopskim pregledom. Ne izbočuju se (prolabiraju) iz analnog kanala, a simptomi su najčešće manja krvarenja, povremeni svrbež i pečenje.
Hemoroidi drugog stupnja izbočuju se prilikom defekacije, ali se odmah varaćaju u analni kanal nakon završetka
pražnjenja.
U trećem stupnju hemoroidi prilikom defekacije izbočuju se kroz kanal, ali ih bolesnik sam može vratiti natrag (reponirati).
Često se izbočuju i kod nekog napora. Za razliku od trećega reponibilnog stupnja, u četvrtom stupnju hemoroidi se ne mogu reponirati, tj. vratiti natrag. Preuzeto: Vašezdravlje.hr

KAKO LIJEČIMO HEMOROIDE